Bosanac
Muškarac. Rane tridesete. U pomalo neudobnom položaju
oslonjen na šank. Svako malo gucne svoj dupli pelinkovac. Po
odje?i, nogama koje u ritmu muzike titraju po podu, po držanju
tijela, prosto po svemu, može se re?i, stereotipni Bosanac.
Dva stola dalje, sama, mirno sjedi lijepa žena. Po
vanjštini bi se reklo da su generacija. Je li samo dobro
o?uvana ili je stvarno ista godina proizvodnje, teško je re?i,
ali da dobro izgleda je fakat.
- Mmmm, vidi one mace - pomisli naš glavni junak -
baš dobro izgleda. Kako bih samo rado pri?ao s njom ... Ali šta
da joj kažem? Tako sam prokleto stidljiv i svaki put kad
pokušam pri?ati s nekom ženom, valjam samo gluposti ... Hm ...
Znam! Re?i ?u joj da sam se u nju zaljubio na prvi pogled. Ma,
ne ... Radije ne ... Ismijat ?e me i izvaliti neki od ženskih
fazona na tu temu. Možda da joj pošaljem pi?e, a ostatak ?e
do?i sam po sebi. Pih, baš sam smotan.
U tom trenutku žena ustaje i odlazi.
- Jebi ga ... Stvar se sama od sebe riješi. Baš sam
smotan. Kako mi fali hrabrosti svaki put. Toliko je tema o
kojima bi se dalo nešto mljeti. Pa i upucavanje je za ljude.
Šta mi može biti, da me odbije ili da pristane?! Ni od jedne od
tih stvari se ne umire. Mada bi u ovom drugom slu?aju umro od
sre?e. Možda je i bolje ovako. Ko zna kakve bi mi sve probleme
ova
lijepa žena donijela ...
Par minuta poslije, žena se vra?a i sjeda za isti
stol.
- Evo je opet! Vratila se! To je to! To mora da je
znak! Mi smo odre?eni jedno za drugo! Sad ?u joj pri?i. Možda
ispri?am nešto interesantno! Sad ili nikad!
Eksira svoj dupli pelinkovac da se okuraži, provu?e
ruku kroz kosu, uvu?e stomak, ispravi le?a, lagano odšeta do
stola za kojim lijepa žena sjedi, spusti se na slobodnu stolicu
i dubokim glasom upita: "Jes' ti to pišala?".
|