Sve donedavno bi svakoga tko tvrdi da vidi bljeskove na Mjesecu gledali s priličnim podsmjehom ili bar mrvicom nevjerice. Čak bi ih i astronomi stavili u klasu 'L' – lunatik.
No, stvari se brzo mijenjaju. Zadnjih dvije i pol godine NASA-ini astronomi koji promatraju Mjesec nisu vidjeli jedan, nego više od stotinu bljeskova.
"To su eksplozije meteoroida koji udaraju u površinu Mjeseca", kaže
Bill Cooke, voditelj NASA-inog
Ureda za okoliš meteoroida, koji je smješten u Svemirskom centru Marshall.
"Tipična eksplozija odgovara jačini eksplozije od stotinjak kilograma TNT-a i može se fotografirati amaterskim teleskopom."
Svake godine početkom siječnja sustav Zemlja-Mjesec prolazi kroz ostatke nestalog kometa 2003 EH1, što stvara poznati meteorski pljusak Kvadrantide.
Odavde, sa Zemlje, Kvadrantide blješte kao svjetlo u atmosferi, dok na Mjesecu, koji nema atmosferu, ostaci padaju na tlo i eksplodiraju.
"Naš program promatranja počeo je krajem 2005., ubrzo nakon što je NASA objavila planove o povratku astronauta na Mjesec", kaže voditelj tima
Rob Suggs.
"Ako će ljudi hodati tamo gore, onda je dobra ideja provjeriti koliko puta Mjesec biva pogođen", rekao je i dodao kako su prvi bljesak uočili odmah na samom početku promatranja.
"Prva eksplozija, koju nikad neću zaboraviti, uočena je 7. studenoga 2005., kad je komad kometa Encke veličine teniske loptice udario u Mare Imbrium. Eksplozija je stvorila bljesak 7. magnitude, preblijed za golo oko, ali lako uočljiv za naš 10-inčni teleskop.
Cooke kaže da je uobičajeno pitanje: kako nešto može eksplodirati na Mjesecu kad tamo nema kisika?
Te eksplozije ne trebaju kisik niti dolazi do izgaranja. Zbog brzina većih od 50.000 kilometara na sat, meteoroidi udaraju o Mjesec nevjerojatnom kinetičkom energijom.
"Kod takve brzine čak i kamenčić može iskopati krater od jednog metra. Udar zagrijava stijenu i tlo na Mjesečevoj površini na temperature dovoljno visoke da zasjaji kao rastopljena lava – i eto bljeska."
Tijekom meteorskih pljuskova, kao što su Kvadrantide ili Perzeide, kad Mjesec prolazi kroz guste struje ostataka kometa, učestalost lunarnih bljeskova penje se na jedan po satu.
Količina udara se smanjuje kad Mjesec izađe iz toka, ali nikad ne padne na nulu.
"Vidimo bljeskove čak kad i nema aktivnih pljuskova meteora", kaže Cooke.
Ti udari "izvan sezone pljuskova" dolaze od ogromnih rojeva svemirskog smeća iz vanjskog Sunčevog sustava.
Komadići odlutalih kometa i krhotine starih asteroida sipe po Mjesecu u malom, ali u konačnici – značajnom broju.
I Zemlja prima udarce, što se može vidjeti svake vedre noći kad u jednom satu iznad naših glava proleti nekoliko meteora. Tijekom godine ti nasumični ili sporadični udari brojem nadmaše udare iz pljuskova meteora u odnosu 2:1.
"To je značajno otkriće", kaže Suggs. "Jer znači da nema vremena u godini kad po Mjesecu ništa ne pada."
"Srećom, astronautima ne prijeti velika opasnost. Vjerojatnost direktnog pogotka je gotovo zanemariva. No, počnemo li graditi lunarnu bazu s velikim površinama, morat ćemo pažljivo razmotriti te statistike i imati na umu da naša građevina može biti pogođena", kaže Cooke,
Veći su razlog za brigu sekundarni udari. Kad meteoroid pogodi Mjesec, ostaci se razlete u svim smjerovima. Jedan meteoroid rasprsne se u "sprej" s tisućama "sekundarnih" čestica koje se sve kreću brzinom metka.
"To bi mogao biti problem jer je vjerojatnost sekundarnog udara puno veća od vjerojatnosti direktnog pogotka, a sekundarne čestice manje od jednog milimetra bez problema mogu probušiti svemirsko odijelo", kaže Cooke.
Za sada još nitko ne zna koliko daleko mogu letjeti sekundarne čestice.
Kako bi dobili uvid u taj problem, Cooke, Suggs i njihovi kolege ispucavaju umjetne meteoroide u simuliranu Mjesečevu prašinu i mjere raspršivanje.
A u opservatoriju su u međuvremenu originalni teleskop od 10 inča (25 cm) zamijenili parom teleskopa, jednim od 14 inča (36 cm) i jednim od 20 inča (51 cm).
U Georgiji je uspostavljena i nova "promatračnica" s jedim 14-inčnim teleskopom.
Naime, više teleskopa omogućava dvostruku i trostruku provjeru blijedih bljeskova i poboljšava statističku preciznost promatranja.
izvor: net.hr
Eksplozije na Mjesecu nisu mit
Linearni Mod
