Ateist i Bog
Šeće ateist šumom. I divi se: - Kakva divna stabla! - Kakve snažne rijeke! - Kakve prekrasne životinje! Dok tako šeće uz rijeku, začuje šuškanje u grmlju iza sebe. Okrene se i ugleda grizlija od tri metra kako ga napada. Potrči najbrže što može puteljkom. Pogleda preko ramena, medvjed mu se sve više približava. Ponovno pogleda preko ramena, a medvjed još bliže. Spotakne se i padne. Počne se pridizati i ugleda medvjeda kako se nadvio nad njega i podiže desnu šapu da ga svlada. U tom trenu ateist procvili "O, moj Bože!" Vrijeme se zaustavi. Medvjed zastane na mjestu. Šuma umukne. Obasja ga snažna svjetlost, a s nebesa se začuje glas: - Negiraš moje postojanje svih ovih godina, učiš druge da ne postojim, a stvaranje života pripisuješ kozmičkoj slučajnosti. Očekuješ li da ti pomognem iz ove nevolje? Trebam li te smatrati vjernikom? Ateist pogleda ravno u svjetlost. - Bilo bi licemjerno odjednom od Tebe tražiti da me tretiraš kao kršćanina, no možda bi mogao medvjeda učiniti vjernikom? - Dobro, reče glas. Svjetlo se ugasi. Šumom ožive glasovi. A medvjed spusti svoju desnu šapu, sklopi obje zajedno, pogne glavu i kaže: - Gospodine, blagoslovi ove darove koje ću primiti od tvog obilja po Kristu, našemu Gospodinu. Amen.
|
Linearni Mod
